Ustali rano. Kiša prestala. Jupi! Zadnji dan. Šmrc.
Odmah smo krenuli na Grand Bazaar (tur. Kapalıçarşı). Svi su nam se obraćali na ruskom jeziku. Samo je jedan, kojem smo kasnije pomogli da pomogne nama potrošiti nešto novaca, mislio da Jasmin uopće ne liči na Rusa, nego na Litvanca. Drugi je pitao jesmo li iz Španjolske. Kad smo ga pitali zašto nas to uopće pita, rekao je da su Španjolci "spešl pipl", a da smo mu mi baš "spešl". S njim smo malo popričali, no stalno je pokušavao dovesti razgovor do toga da nam nešto proda. Nakon jedno 5-6 neuspješnih pokušaja pitao je Jasmina čime se bavi. Pitali smo ga zašto ga to zanima, na što je on rekao kako mu u svakom pokušaju da nam nešto proda skrenemo temu na nešto drugo, pa se zapriča.
Danas smo naučili još jedan trik/foru. Budući da smo došli prilično rano, svi bi nam rekli da će nam dati poseban popust kao prvom kupcu. To bi im kao trebalo donijeti sreću za cijeli dan. Sve je to štimalo dok nam istu foru nije spomenuo tip u podne, što je blago rečeno čudno. No svakako smo mu donijeli sreću jer smo mu ostavili 65 tl (cca 210 kn). U svakom slučaju, bilo je zabavno kao i jučer.
Nakon toga spustili smo se ponovno do Spice bazaara da kupimo smjesu za salep. Mmmmm... Kupili, no ne tamo nego u Koski. Zatim smo požurili u hotel radi završetka pakiranja i check-outa (14h). BTW, sinoć smo na Hodjapasha Dance Showu upoznali jedan simpa par iz Zagreba, Mašu i Ivu, a Istanbul je tako mali da smo danas opet naletjeli na njih. I njima je ovdje super i planiraju se vratiti opet (kao i svi koji su bili).
Za kraj smo ostavili možda i najveću znamenitost Istanbula - veličanstvenu Aja Sofiju. Teško je riječima opisati doživljaj tog zdanja. Oni koji su bili u Rimu mogu si predočiti njezinu grandioznost. Svaka preporuka za posjetiti. Jedna nam je slika zapela za oko (vidi ispod). Na ploči u opisu slike pisalo je: "Krist na tronu u sredini, car Konstantin IX Monomah slijeva, carica Zoe zdesna. 11. stoljeće. Car i njegova žena doniraju novac Aji Sofiji." Baš se pitamo kako su završili na freski?
Za kraj smo odlučili nešto pojesti, da što duže zadržimo okus Istanbula. I naravno, izbor je pao na pileći kebab (durum i ekmek) uz ajran (tur. ayran). Pomnim promatranjem izabrali smo mjesto u kojem je bila najveća gužva s lokalcima na križanju Ankara Cd. i Hamidiye Cd. Dobro smo izabrali.
Prema zračnoj luci krenuli smo malo prije 17.00 sati i s obzirom da nije bilo neke gužve stigli smo za cca pola sata.
Poletjeli smo u 20.10 i dok ovo pišemo nalazimo se negdje iznad Bugarske na visini od 7500 m i temperaturi od -38 stupnjeva C. Već nam nedostaje, ali vratit ćemo se opet, i opet... (nastavit će se)
Odmah smo krenuli na Grand Bazaar (tur. Kapalıçarşı). Svi su nam se obraćali na ruskom jeziku. Samo je jedan, kojem smo kasnije pomogli da pomogne nama potrošiti nešto novaca, mislio da Jasmin uopće ne liči na Rusa, nego na Litvanca. Drugi je pitao jesmo li iz Španjolske. Kad smo ga pitali zašto nas to uopće pita, rekao je da su Španjolci "spešl pipl", a da smo mu mi baš "spešl". S njim smo malo popričali, no stalno je pokušavao dovesti razgovor do toga da nam nešto proda. Nakon jedno 5-6 neuspješnih pokušaja pitao je Jasmina čime se bavi. Pitali smo ga zašto ga to zanima, na što je on rekao kako mu u svakom pokušaju da nam nešto proda skrenemo temu na nešto drugo, pa se zapriča.
Danas smo naučili još jedan trik/foru. Budući da smo došli prilično rano, svi bi nam rekli da će nam dati poseban popust kao prvom kupcu. To bi im kao trebalo donijeti sreću za cijeli dan. Sve je to štimalo dok nam istu foru nije spomenuo tip u podne, što je blago rečeno čudno. No svakako smo mu donijeli sreću jer smo mu ostavili 65 tl (cca 210 kn). U svakom slučaju, bilo je zabavno kao i jučer.
Nakon toga spustili smo se ponovno do Spice bazaara da kupimo smjesu za salep. Mmmmm... Kupili, no ne tamo nego u Koski. Zatim smo požurili u hotel radi završetka pakiranja i check-outa (14h). BTW, sinoć smo na Hodjapasha Dance Showu upoznali jedan simpa par iz Zagreba, Mašu i Ivu, a Istanbul je tako mali da smo danas opet naletjeli na njih. I njima je ovdje super i planiraju se vratiti opet (kao i svi koji su bili).
Za kraj smo ostavili možda i najveću znamenitost Istanbula - veličanstvenu Aja Sofiju. Teško je riječima opisati doživljaj tog zdanja. Oni koji su bili u Rimu mogu si predočiti njezinu grandioznost. Svaka preporuka za posjetiti. Jedna nam je slika zapela za oko (vidi ispod). Na ploči u opisu slike pisalo je: "Krist na tronu u sredini, car Konstantin IX Monomah slijeva, carica Zoe zdesna. 11. stoljeće. Car i njegova žena doniraju novac Aji Sofiji." Baš se pitamo kako su završili na freski?
Za kraj smo odlučili nešto pojesti, da što duže zadržimo okus Istanbula. I naravno, izbor je pao na pileći kebab (durum i ekmek) uz ajran (tur. ayran). Pomnim promatranjem izabrali smo mjesto u kojem je bila najveća gužva s lokalcima na križanju Ankara Cd. i Hamidiye Cd. Dobro smo izabrali.
Prema zračnoj luci krenuli smo malo prije 17.00 sati i s obzirom da nije bilo neke gužve stigli smo za cca pola sata.
Poletjeli smo u 20.10 i dok ovo pišemo nalazimo se negdje iznad Bugarske na visini od 7500 m i temperaturi od -38 stupnjeva C. Već nam nedostaje, ali vratit ćemo se opet, i opet... (nastavit će se)
 |
| Još jedna maca |
 |
| Grand Bazaar (ovoga je Jasmin zapričavao) |
 |
| Na putu do Spice bazaara |
 |
| Aja Sofija |
 |
| Kupola - Aja Sofija |
 |
| Stupovi u AjI Sofiji |
 |
| Krist s carem Konstantinom IX i caricom Zoe |
 |
| Mi našli nekog da nas slika zajedno |
 |
| Na izlasku iz Aje Sofije |
 |
| Prozor jednog restorana |
 |
| Ručak kod Cemre |
 |
| Salep za kraj |
 |
| Mini zračna luka |
 |
| Laku noć |
2 comments:
U ovom postu baš osjetim vaše nezadovoljstvo što napuštate Istanbul.:) Taj filing mi je jako poznat, meni je došlo da plačem kad sam išla doma.
Sve gledam kad bismo opet mogli otići i vrtim si mogućnosti u glavi:)
Post a Comment