Danas je bio najbolji dan! Probudili smo se malo iza 7 i sve je krenulo kako treba. Današnji plan: Sulejmanova džamija, Spice bazar, ručak, palača Dolmabahçe, most, Hocapaşa Dance Show. Pa po redu.
Sulejmanova džamija (tur. Süleymaniye Camii), iako zanimljiva, već smo ih nekoliko vidjeli. No uopće nije bilo gužve, pa smo, za razliku od ostalih, mogli proći sve u miru i bez stajanja u redovima.
Spustili smo se pješice do tržnice začinima (tur. Mısır Çarşısı), i tu je počela možda najbolja zabava u Istanbulu. Sve što kupite zapravo je bonus, jer vrijedi platiti samo da vidite kako oni prodaju. Svi vam kažu "maj frend", "wer ar yu from", itd. Za Jasmina svi misle da je Rus (dok je Tomislava očita Balkanka), pa mu kažu: "yu rašn? veri gud pipl", Jasmin kaže da smo iz Hrvatske, a oni: "veri najs pipl", a onda Jasmin kaže da je rođen u BiH, a oni: "veri gud pipl, tu." Turski trgovci vole ljude iz cijelog svijeta.
Ako vam nigdje drugdje ne ide cjenkanje, onda je ovo mjesto za to. Međutim, kada krenete u cjenkanje, omiljena rečenica glasi: "ju brejk maj hart." Ali se i dalje cjenkaju. Uspije se skinuti nekih 35-40%, no i dalje su oni zadovoljni. Ali ako se nešto od toga i može kupiti nešto povoljnije negdje drugdje, isplati se platiti radi doživljaja. Jedan se nije htio cjenkati jer je imao fiksnu cijenu za neku sitnicu. Jasmin ga je pitao: "3 for 2", odgovor: "no. fiksd prajs." "4 for 3." Odgovor opet "no". "2 for 2", a lik kaže "no". Onda mu se upali lampica i kaže "a, 2 for 2, jes, 2 for 2 ok". Jednom smo rekli da su nam vrećice već teške i da idemo, a on odgovara da će nam on sve sam nositi ako kupimo puno. Kad nešto kupite, onda ponude čaj, pa dok pijete, cijelo vrijeme nude sve što imaju.
Jasmin je skoro ostao bez žene na bazaru. Tomislavu je jedan pitao:
- Gdje je tvoj muž?
- Evo ga ispred.
- Ne, ne, ovdje je (i prstom pokaže prema sebi).
Vratili smo se u hotel da ostavimo stvari i u hotelu su nas počastili ručkom. Juha dobra, glavno jelo ok, desert irmik helvasi, pomalo neobičan.
Nakon ručka uputili smo se prema palači Dolmabahçe koja se nalazi u predjelu pod nazivom Beşiktaş. Izgleda fenomenalno. Imaju samo vođene ture (ne rade ponedjeljkom) u trajanju od 50 minuta i prilično je zanimljivo. Zadnja dvorana u koju se uđe doslovno oduzima dah. U jednom smo letku pročitali da na stropovima ima oko 14 tona zlata! Svakako se isplati obići.
Pokušali smo otići do mosta preko Bospora koji svjetli po noći, no predvečer je malo zahladilo, a i htjeli smo prije showa posjetiti Hafiz Mustafu i gostiti se slatkim. Ponovno je bilo fino. Jeli smo nešto od ovoga.
Večer nije mogla završiti bolje. Pogledali smo fenomenalan plesni show i na kraju nismo htjeli da završi. No završio je i sada ćemo morati opet u Istanbul da ih ponovno gledamo.
Odlične koreografije, kreativni kostimi, glazba uživo, piće tijekom pauze. Jedan mali dio možete vidjeti ovdje.
Kada smo izašli van, počela je kiša. Kažu da je turska kiša posebna, da naljuti ljude. No nas nije. Sutra nas čeka još cjenkanja na Grand Bazaaru i povratak kući. A mi bi još ostali. I pili svježe cijeđeni nar. I jeli tursku hranu. I šetali po Kadıköyu i Taksimu. A toliko toga još nismo stigli, no žalit ćemo kad se vratimo. Čeka nas još jedan dan i iskoristit ćemo maksimalno, na uštrb sna.
Sulejmanova džamija (tur. Süleymaniye Camii), iako zanimljiva, već smo ih nekoliko vidjeli. No uopće nije bilo gužve, pa smo, za razliku od ostalih, mogli proći sve u miru i bez stajanja u redovima.
Spustili smo se pješice do tržnice začinima (tur. Mısır Çarşısı), i tu je počela možda najbolja zabava u Istanbulu. Sve što kupite zapravo je bonus, jer vrijedi platiti samo da vidite kako oni prodaju. Svi vam kažu "maj frend", "wer ar yu from", itd. Za Jasmina svi misle da je Rus (dok je Tomislava očita Balkanka), pa mu kažu: "yu rašn? veri gud pipl", Jasmin kaže da smo iz Hrvatske, a oni: "veri najs pipl", a onda Jasmin kaže da je rođen u BiH, a oni: "veri gud pipl, tu." Turski trgovci vole ljude iz cijelog svijeta.
Ako vam nigdje drugdje ne ide cjenkanje, onda je ovo mjesto za to. Međutim, kada krenete u cjenkanje, omiljena rečenica glasi: "ju brejk maj hart." Ali se i dalje cjenkaju. Uspije se skinuti nekih 35-40%, no i dalje su oni zadovoljni. Ali ako se nešto od toga i može kupiti nešto povoljnije negdje drugdje, isplati se platiti radi doživljaja. Jedan se nije htio cjenkati jer je imao fiksnu cijenu za neku sitnicu. Jasmin ga je pitao: "3 for 2", odgovor: "no. fiksd prajs." "4 for 3." Odgovor opet "no". "2 for 2", a lik kaže "no". Onda mu se upali lampica i kaže "a, 2 for 2, jes, 2 for 2 ok". Jednom smo rekli da su nam vrećice već teške i da idemo, a on odgovara da će nam on sve sam nositi ako kupimo puno. Kad nešto kupite, onda ponude čaj, pa dok pijete, cijelo vrijeme nude sve što imaju.
Jasmin je skoro ostao bez žene na bazaru. Tomislavu je jedan pitao:
- Gdje je tvoj muž?
- Evo ga ispred.
- Ne, ne, ovdje je (i prstom pokaže prema sebi).
Vratili smo se u hotel da ostavimo stvari i u hotelu su nas počastili ručkom. Juha dobra, glavno jelo ok, desert irmik helvasi, pomalo neobičan.
Nakon ručka uputili smo se prema palači Dolmabahçe koja se nalazi u predjelu pod nazivom Beşiktaş. Izgleda fenomenalno. Imaju samo vođene ture (ne rade ponedjeljkom) u trajanju od 50 minuta i prilično je zanimljivo. Zadnja dvorana u koju se uđe doslovno oduzima dah. U jednom smo letku pročitali da na stropovima ima oko 14 tona zlata! Svakako se isplati obići.
Pokušali smo otići do mosta preko Bospora koji svjetli po noći, no predvečer je malo zahladilo, a i htjeli smo prije showa posjetiti Hafiz Mustafu i gostiti se slatkim. Ponovno je bilo fino. Jeli smo nešto od ovoga.
Večer nije mogla završiti bolje. Pogledali smo fenomenalan plesni show i na kraju nismo htjeli da završi. No završio je i sada ćemo morati opet u Istanbul da ih ponovno gledamo.
 |
| www.hodjapasha.com |
Odlične koreografije, kreativni kostimi, glazba uživo, piće tijekom pauze. Jedan mali dio možete vidjeti ovdje.
Kada smo izašli van, počela je kiša. Kažu da je turska kiša posebna, da naljuti ljude. No nas nije. Sutra nas čeka još cjenkanja na Grand Bazaaru i povratak kući. A mi bi još ostali. I pili svježe cijeđeni nar. I jeli tursku hranu. I šetali po Kadıköyu i Taksimu. A toliko toga još nismo stigli, no žalit ćemo kad se vratimo. Čeka nas još jedan dan i iskoristit ćemo maksimalno, na uštrb sna.
 |
| Sulejmanova džamija |
 |
| Izuvanje ispred džamije |
 |
| I pored džamije se može nešto upazarit' |
 |
| Pojas - dobro zvecka |
 |
| Mısır Çarşısı iliti mjesto za cjenkanje |
 |
| Drvene kuće - kao u SanFran. |
 |
| Pripreme za poslijepodne |
 |
| Gorivo - gusta juha, janjetina i irmik helvasi |
 |
| Sat kula ispred palače Dolmabahçe |
 |
| Vrata zidina - Dolmabahçe |
 |
| Specijalitet - Hafiz Mustafa |
 |
| Hodjapasha Dance Show 1 |
 |
| Hodjapasha Dance Show 2 |
 |
| Današnja maca |
No comments:
Post a Comment