Istanbul 2013 - 1. dan - Taken 2

Krenulo je odbrojavanje. Imamo još samo 96 sati, or else...

Napustili Zagreb, nekako bez imalo sjete, kao da nam snijeg neće nedostajati. Poletjeli smo oko 16.00 sati. Let super... Tomislavi je bilo malo mučno, ali ne zbog leta, već zbog taksiste koji je automatik Priusa vozio kao da cijelo vrijeme mijenja između prve i druge brzine. Možda zbog toga, a možda iz nekog drugog razloga, ugledala je Istanbul 20-ak minuta prije slijetanja - vidjela je stari grad, mostove, i prilično se iznenadila kada je zrakoplov nastavio letjeti, ostavljajući "Istanbul" daleko iza nas.

Sletjeli u 19.15, točno dva sata i petnaest minuta kasnije kako je planirano. Dočekalo nas je ugodnih 9 stupnjeva i simpatični Turčin koji je, držeći tablu s Jasminovim imenom imao pomalo iznenađen izraz lica kada je vidio da je Jasmin zapravo muško. Vožnja od zračne luke do hotela trajala je nešto ispod pola sata (20 eura/1-4 osobe). Turci puno trube. Voze malo bolje od Rusa. Samo smo se jednom skoro sudarili.

Tijekom vožnje vozač je Jasminu pružio svoj mobitel ne rekavši ni riječ. Na trenutak je pomislio da smo Istanbul Taken, ali s druge strane čuo se ljubazan Turkish English menadžera poduzeća koje smo unajmili za prijevoz, zaželio nam je dobrodošlicu u Istanbul i onako usput pitao kada se vraćamo i želimo li da nam organiziraju prijevoz natrag do zračne luke. Već bismo mi njih kontaktirali, ali nam se svidjelo kako ništa ne prepuštaju slučaju.

Hotel je vrlo ugodan. Ima ono nešto (super brzi wireless internet), ali i ono drugo nešto, kao npr. sve što turisti koji prvi put dođu žele vidjeti, udaljeno je 10-ak minuta od hotela. Ali ima hotel i ono treće nešto, nekakav šarm.

Odlučili smo prošetati se (između ostalog jer nema snijega i nije hladno - Yes!) i obišli smo Aja Sofiju, došli do Plave džamije (tur. Sultanahmet Camii). Između te dvije ogromne građevine, nalazi se moderna fontana koja mijenja boje i predivna je. Još da svira (muzičke želje?), bila bi savršena.

Ulicama kojima smo prolazili nalazi se restoran do restorana, a ispred većine njih stoje prodavači koji vas žicaju da dođete baš u njihov restoran. I svi tvrde kako je njihov najbolji. Jok, nismo gladni! Međutim probali smo nešto što se zove salep. Privukao nas je snažan miris cimeta i blagi miris vanilije. Neobično gusto piće, no ukusno i jedva smo dočekali da se malo ohladi.

Teşekkür ederim što nas pratite na našem putovanju. A sad idemo na spavanac. BTW, ispod se nalazi nekoliko fotki!

Bye bye Zagreb...

Gladuši

Autobus za Istanbul

Predivna šarena fontana i Sultanahmet Camii u pozadini

Fontana Ahmeda III

Plava džamija ili Sultanahmet Camii

Ulica sugestivnih restoranskih prodavača

Salep

Jasmin

Tomislava

Maca - ima ih posvuda

A ima i ovakvih kuća

Nekoliko hotela/restorana