Istanbul 2013 - 2. dan - Azija

Sunce! 16 stupnjeva! Jasmin malo, ali samo malo pocrvenio. Drago nam je što je to od sunca, a ne od minusa.

Jutro je bilo predivno. Doručak na terasi, u društvu dva gla(d/s)na galeba, s pogledom na znamenitosti Istanbula. Odmah nakon doručka uputili smo se u obilazak. Naravno, usput nas zaustavljaju trgovci sa svih strana (mali bazar). Jedan, koji je stajao po strani tako da ga nismo ni povezali sa zanatom, odjednom se okrenuo prema nama, diskretno rekao "ekskjuz mi, perfekt karpet, bihajnd d vindou" kao da prodaje tko zna što.

Došli smo do Plave džamije duljim putem kako bismo bolje upoznali kvart. S obzirom na pet dnevnih molitvi, džamija ima vrijeme u koje je posjetiteljima dozvoljen ulaz. Također, ima jedan ulaz za turiste, a drugi za vjernike koji se idu moliti. S obzirom da se u džamiju ne može ući u obući, oni koji strahuju da iste ne bi pronašli na izlasku (neki će se ovdje prepoznati), ne moraju strahovati jer pri ulasku uzmete vrećicu u koju spremite obuću i cijelo je vrijeme nosite sa sobom.

Nakon toga uputili smo se u Topkapi, palaču koja je cca 4 stoljeća bila rezidencija osmanskih sultana. Vidjeli smo predivne vrtove, harem, vijećnicu, oružarnicu, riznice, kolekciju satova kojih ima podosta i Turkinju, muzejsku policajku, koja se sigurno budi usred noći vičući "no photo". Ne tako detaljno razgledavanje trajalo je nešto više od tri sata, no mogli smo se bez problema zadržati još barem dva sata.

Spustili smo se do prekrasnog parka, Gülhane Parkı, kojim smo se prošetali do trajektne luke Eminönü. Za trajekt potrebno je na automatu kupiti žetone (1 Jeton - 3 TRY). Odlučili smo preploviti kanal i po prvi put stupiti na azijsko tlo. Napustivši turistički dio Istanbula, prešli smo u Kadıköy koji nas je iznenadio svojom živošću. Ulice su vrvile ljudima, svaka je ulica imala nešto svoje: u jednoj su bili restorani, u drugoj knjige, u trećoj voće, povrće i začini... Lokalni svirači čuli su se ulicama sa svih strana. Probali smo Ajran (nešto između jogurta i kiselog mlijeka) i Pidu (nešto kao turska pizza). Ukratko, fino. Iako smo planirali ostati samo dok nešto ne pojedemo, atmosfera je bila tako dobra da smo se i tu zadržali više od 3 sata. Spustila se noć. Na povratku su nam trebala tri, umjesto dva žetona. O  tome usmeno kad se vratimo. Usput, vožnja trajektom traje cca 25 minuta.

Kada smo se vratili u Europu, uspeli smo se do ulice Divan Yolu koja vodi do/od Aja Sofije. Na tu ulicu spuštaju se kratke uličice koje opet vrve restoranima, trgovinicama i općenito stvarima koje turisti obično vole.

Prije povratka u hotel, svratili smo do restoran bara Melasa. Uživali smo u čaju od jabuke (fino), sviračima orijentalne glazbe popraćene ritmovima darbuke, plesu derviša koji se vrte u krug, i vrte, i vrte... Mislim da nema nikoga tko se ne pita kako im se ne zavrti u glavi, ali eto, ne zavrti im se. Ako zanemarimo fantastične tri vrste baklava koje smo probali, nismo mogli bolje zamisliti završetak dana od guštiranja u Melasi. 

Do sutra!

Arasta bazar

Ulica :)

Doručak u raspričanom društvu

Predvorje Plave džamije

Jedna zajednička

Unutrašnjost Plave džamije

Prvi dvor Topkapija s pogledom na more

Ulaz u drugi dvor

Ulaz u carsku vjećnicu

Iza ove je rešetke sultan osluškivao podanike

Pogled na more sa sjeverne strane

Treći dvor

Na lavici

Cvijeće - ovdje visibabe već niču

Lav

Pogled prema Europi s trajekta

Prvi zalogaji u Aziji

Maca se grije u trgovini

Ne vjeruje svojim očima - samo 5 lira?

Restorani ispod mosta - u ponudi: balık

Slastice 1

Slastice 2

Slastice 3

Lampe 1

Lampe 2