USA 2010 - 5. dan - Walking several countries through San Francisco

Doručak u Boudinu - clam-chowder soup u sourdough kruhu (juha od školjki) i stvarno dobar sendvič uz to. To bi nas trebalo držati do kasnog ručka!

Danas smo odlučili hodati, i hodati i hodati... Dobro, malo smo se i vozili (da iskoristimo 3-dnevnu kartu), ali bome smo se i nahodali. Nedaleko od hotela nalazi se početna stanica SF cable cara. Navodno je protuzakonito napustiti grad a da se nisi vozio u cable caru. Kako nas ne bi vratili u Alcatraz, odlučili smo ne prekršiti taj rigorozan zakon :) Zanimljivo je da su za upravljanje potrebna dva čovjeka - vozač se zove Gripman (hvatač) koji mora biti prilično vješt, a drugi je Conductor (kondukter po naški), ali on ne samo da je tu cijelo vrijeme (nema tu švercanja), već kontrolira kočioni sustav na stražnjem dijelu cable cara. S obzirom na brda u SF-u, priča o cable caru je stvarno fascinantna. (Više na Wikipediji.) Cable car nas je vozio po brdima, a jedno od njih se zove Russian Hill (rusko brdo).

Prvo odredište - Alamo Square! Razlog 100% turistički - da fotkamo viktorijansku kuću koja je ikona serije Puna kuća (Full house). Tu smo malo kružili nadajući se da bi Bob Saget mogao izaći iz kuće pa da mu namjestimo skrivenu kameru i napravimo šaljivi kućni video na hrvatski način, ali smo zaključili da vjerojatno ne živi više u toj kući jer su sestre Olsen već odrasle i ne treba mu više toliko prostora :)

Zatim smo se spustili prema City Hallu pješice i bilo je lako. Svladali prvo brdo bez problema (išli smo niz brijeg). Stigli smo i do United Nations plaze koja nas je dovela do glavne shopping ulice (Market Street). Tu ima svakavih ljudi. Kako Jasmin voli ići u kino, bio je presretan kad je izdaleka ugledao Market Street Cinema. Kad smo se približili, Tomislava je zaključila da tamo Jasmin ne smije u kino, jer to zapravo i nije kino već ogroman klub za gospodu :)

S Market St. ulice skrenuli smo prema Union Squareu. I tu je bilo zanimljivih trgovina. Opet svakakvih ljudi, prilično bučno, veselo, a opet nekako opuštajuće (vjerojatno zbog 4 šarena srca, po jedan na svakom uglu).

U daljini u smjeru sjevera nazirala su se vrata sa zelenim krovom i uvinutim rubovima. To je Chinatown Gateway, iliti vrata u 'kineski grad'. Za razliku od kineskih trgovina diljem lijepe naše, ovdje baš i nema jeftine šund robe. Za najgušće naseljenu kinesku četvrt izvan Kine na svijetu, nismo baš vidjeli previše Kineza. Htjeli smo tu nešto pojesti, ali nas je onaj doručak još držao.

Put nas je dalje vodio do North Beacha (sjeverna plaža iako od plaže ni 'p'), no taj je kvart poznatiji pod nazivom Little Italy (mala Italija). Tonu restorana, a jedan poseban - u njemu je sve od češnjaka, uključujući i desert (sladoled od češnjaka - nezamislivo!) BTW, restoran se zove The Stinking Rose (smrdljiva ruža). Htjeli smo jesti, ali je doručak još držao.

Od tamo smo se spustili do ulice Lombardt, koja se popularno naziva "the Crookedest Street" (najzavojitija ulica). Eh sad, pametni su do te ceste došli odozgor. Mi pratili mapu na kojoj se ne vidi gdje je brdo, a gdje dola. Mi smo se morali penjati. Osim nas, još je dosta ljudi učinilo istu pogrešku. Oni koji su se spuštali po cesti gledali su nas s visoka i skrivali podsmjeh koji kaže (hihi, ovi stvarno imaju volju), dok su lica onih koji su junački osvajali vrh, skrivala ljubomoru. Tu smo ponovno dočekali cable car s kojim smo dovršili prilično dugačak krug (prešli smo desetak kilometara) i sada je već poslijepodne.

Sjeli na bus i odvezli se do Golden Gate mosta. Most je ovaj put bio na svom mjestu (za razliku od jučer) jer mu je Chuck Norris rekao da se ne zeza jer i Jasmin, poput njega, zna Tae Kwon Do:) Fotke Golden Gate bridge možete pronaći u albumu.

Malo shoppinga poslije toga, naišli na Kraševe napolitanke :) Zatim smo sjeli u tramvaj koji nas je odveo do super mjesta za slikanje Bay Bridgea. Tramvaj je tako star da se sav tresao, ali je imao nekakvu draž. Kad se u ZG-u probudi duh turizma, možda počnu izvlačiti one stare tramvaje iz garaže (ne one s kojima smo se vozili kao djeca, već one s kojima su se vozili pradjedovi i prabake).

Onda shopping, i shopping i shopping... Već je cca 8 sati navečer, i tek je sad doručak popustio pa smo mogli jesti. Naravno, pored svega što se nudilo, Tomislava je opet inzistirala na svom omiljenom restoranu - Panda Express. Veselimo se sutrašnjem danu, a slikoviti sažetak današnjeg možete vidjeti ovdje.